[pobalin]
Vintidž dizajn, bjutiful on de autsajd, smart on de insajd

Samo da bo bolj razumljivo: fonetično sem zapisal ključne besede Gorenjeve propagandne samohvale pod posnetki. Ni pa jasno, ali se je avtor/-ica promo besedila zavedal/-a, da gre za parafrazo znane nemške krilatice "außen hui, innen pfui". Najbrž je ni treba prevajati. :-)

Da se tukaj ne bi preveč zaredili pajki...

Ena kolateralna najdba, ko sem preverjal, zakaj bi bila Reka druga obljubljena cona za prodajo avtov na Hrvaškem, (re: forum.finance.si/?m=...169&single ) je članek Alđezire Balkans iz novembra 2016. Takrat se javna 24/7 drama okrog Agrokorja še ni niti začela.

Opomba: članek temelji na izjavah in podatkih ekonomistov iz strokovnega štaba oz. interesnega kroga (zdaj opozicijske) stranke SDP in sindikatov.

„Dvadeset i pet godina nakon stjecanja samostalnosti i neovisnosti, možemo reći da smo zajedno, kao država i društvo, ostvarili mnoge uspjehe i značajno napredovali“, konstatirao je Plenković u svom govoru.

Uz konstataciju da nam je BDP na istoj razini kao i 1980. godine, što nitko razuman ne osporava, te kako je hrvatsko gospodarstvo - osim u nekim kraćim periodima - kontinuirano stagniralo, profesor Tica je napravio zgodnu usporedbu kupovne moći 1978. godine i danas prema indeksu potrošačkih cijena i konstatirao: „Te daleke 1978. godine, sa prosječnim čistim osobnim dohotkom od 5.437 dinara moglo se kupiti proizvoda i usluga koji bi po današnjim cijenama koštali 7.271 kunu ( 970 eura). Imamo li na umu kako je prema DZS-u prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5.710 kuna (761 euro), iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1.460 kuna (195 eura) mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. godini bila je 27 posto niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine.“

Zapostavljena je uloga države u stvaranju uvjeta za efikasnost demokracije i tržišta. Temeljni razlog tome je što je hrvatska politika prekinula vezu s hrvatskom znanošću. Drugi razlog je što su mnogi prepoznali velike potencijale za privatne ili grupne koristi u državi gdje će njena suvremena uloga (regulatora, izgradnja institucionalne infrastrukture, poticaji razvoju demokracije i tržišta) biti svedena na minimum ili na nulu. Profiteri takve situacije su davali snažnu potporu takvoj politici. Minimiziranju uloge države i promovirajući čarobnjaštvo slobodnog tržišta „nevidljivu ruku“ koja će sve riješiti.

Naime, privatizacija se, a radilo se jednostavno o partijskoj pljački onih koji su rat organizirali i nije im palo na pamet da u njemu sudjeluju, svela na dijeljenje svega i svačega što je u Hrvatskoj postojalo, dok su oni koji su to stvarali ginuli za njihov račun.

S druge strane, organizirano se ubijao suverenitet zemlje (koji se branio na ratištima istovremeno). Uništen je financijski suverenitet, banke su sanirane pa prodane za sitan novac, guverner HNB je prodao zlatne rezerve, a državnu blagajnu ispraznili su zajedničkim naporom predsjednika, Vlade i HDZ-ove političke elite na drugim mjestima. Uništen je razvojni suverenitet i na brzinu su pozatvarani gotovo svi instituti u Hrvatskoj koji su se bavili razvojem (Pliva, Končar, Jugoturbina, Đuro Đaković i sl.) kako se ni slučajno ne bi dogodilo da Hrvatska ostane što je devedesete bila – razvijena industrijska zemlja. Pretvorbom je uništen industrijski suverenitet, odnosno sposobnost države da proizvede ono što nužno treba.
balkans.aljazeera.ne...-nego-1978

Tu je še 4+ mesece star intervju z Josipom Tico, tudi o njegovih političnih ambicijah:
www.telegram.hr/poli...podarstva/