Ob vsem snegu sem se spomnil tegale

KANADA


12. KOLOVOZA
Uselili smo se u našu novu kucu u Kanadi. Jako sam uzbuden. Ovdje je jako
lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. LISTOPADA
Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišce je poprimilo sve divne
nijanse žute i narandaste boje. Vozio sam kroz šumu i vidio jelena i
košutu. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Kanada je
poput raja. Volim Kanadu.

11. STUDENOGA
Dan je kanadanski državni praznik – Dan sjecanja. Uskoro ce poceti lov na
jelene. Ne mogu zamisliti da netko ima srca ubiti tako divne životinje.
Nadam se da ce uskoro pasti snijeg. Jedva cekam.

2. PROSINCA
Nocas je pao prvi snijeg. Kad sam jutros ustao sve je vec bilo prekriveno
prekrasnim bijelim pokrivacem. Izgledalo je kao najljepša razglednica.
Neopisivo lijepo! Ocistili smo stubište i prilazni put, a onda smo se
grudali (ja sam pobijedio). Nakon što je prošla ralica morali smo još
jedanput cistiti prilazni put. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. PROSINCA
Nocas je opet pao snijeg. Ovdje je prekrasno. Opet je prošla ralica i
zatrpala prilazni put.

19. PROSINCA
Prošle noci opet snijeg. Jutros nisam mogao auto izvesti iz garaže, pa
nisam išao na posao. Ovdje je zaista divno. Jedino sam prilicno umoran od
cišcenja snijega. Prije podne je opet ralica zatrpala prilazni put.

22. PROSINCA
Ovo bijelo govno padalo je cijelu prošlu noc. Dobio sam žuljeve od lopate,
a bole me i leda. Onaj majmun s ralicom kao da iza ugla ceka da ja ocistim
snijeg na prilaznom putu. Idiot.

25. PROSINCA
Sretan Božic! I to mi je Božic. Od ranog jutra opet taj usrani snijeg. Ako
mi onaj peder s ralicom dopadne šaka – ubit cu ga. Majku im njihovu škrtu,
kanadsku! Kad bi po cestama posipali više soli, snijeg bi se brže otapao.

27. PROSINCA
Nocas opet snijeg. Vec tri dana gotovo ne izlazim iz kuce. Izidem tek
toliko da nakon prolaska ralice ocistim snijeg na prilaznom putu. A kamo
bih i išao! Jako je hladno, a auto je zatrpan u brdu snijega pred ulazom u
kucu. Meteorolozi najavljuju da ce danas pasti još 30-ak centimetara tog
bijelog sranja.

28. PROSINCA
Prognoza je bila loša. Palo je više od pola metra. Ako ovako nastavi
nastavi nece otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila baš pred našom kucom, a
onaj idiot došao je da mu posudim lopatu jer se njegova slomila. Rekao sam
mu da sam vec šest lopata polomio cisteci govna s mog prilaznog puta. Malo
mi je falilo da sedmu slomim na njegovoj glavi.
4. SIJECNJA
Najzad sam izišao iz kuce. Otišao sam u samoposluživanje i obnovio zalihe
hrane. Na povratku sam se sudario s jelenom. Šteta na autu je oko 3000
dolara. I još cu morati na sud zbog mrtvog jelena. Tu odvratnu stoku
trebalo je još jesenas pobiti. Namnožili su se preko svake mjere

3. SVIBNJA
Bio sam s autom kod mehanicara. Sav je zahrdao od te usrane soli koju
sipaju posvuda bez ikakvog reda i mjere.

10. SVIBNJA
Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan može živjeti u
toj kretenskoj Kanadi.




FLORIDA



10. SVIBNJA
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u
toj jebenoj Kanadi.
12. SVIBNJA
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima sav
komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam
zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. SVIBNJA
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je
Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Baš je fino toplo
i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.
12. LIPNJA
Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je još uvijek toplo i jako vlažno. Dobro da
u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini
sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru
iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na
Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najviše te volim, Florida.
30. LIPNJA
Odkada smo došli vrijeme se skoro nije mijenjalo. Uvijek toplo a sad i
pomalo previse vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u autu radi odlicno. Nocu
nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam još neke
susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. SRPNJA
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se
na lijep provod...
20. SRPNJA
Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me
zivog pojedu ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci, neko nam je ukrao
kola! I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvijek se
samo smješka, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na
Floridi!
21. SRPNJA
Poslije vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za
ove taksiste. U firmi šef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako
da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da
spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina!
30. SRPNJA
Vrucinski val je na maksimumu, a nama je u kuci crkla klima. I još ovi
komarci, jedino ce me spasiti ujutro jedno kupanje, da proživim. Vec kad
sam htio baciti u pool vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Još mi je
samo ta pizdarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sto treba uraditi.
Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici odakle je došao. Poludjecu!
31. SRPNJA
Vec od rana jutra nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen.
Šef, onaj peder, kaze da se uopce ne smijem i da to nije dobro za
musterije. Jebo njega i musterije!
1. KOLOVOZA
Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime što znaci i bez spavanja. Sve ce da
izgori samo komaraca ima, sve crno i sve više. Ona mrga od 3 metra kao da
je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao i
uvijek, ***** li mu mila materina!
2. KOLOVOZA
Jedva docekam, da mi dođu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umjesto
klime sredi mi kcerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv, a da crnca
vjerovatno nece moci pronaci jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u
paklu - jebem ti Floridu!
12. KOLOVOZA
Ne mogu da podnesem tu vrucinu. Tu smo još uvijek kao u paklu a otkad smo
došli vrijeme je isto. Šef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao
da su se musterije pobunile jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao
bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo
smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim
3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu, prokleta bila!
13. KOLOVOZA
Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez
para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da
dolazi Mitch.
Jebo ih Mitch, boli me kurac za njega, svi su mi glumci isti. Legnem u
kucu, u kojoj još uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom
nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema više krova, još minut dva i
nema više kuce. Vjetar sve poleze. Nemam više ništa, samo je onaj aligator
ostao u poolu. Što ga nisu poklopali u onom restoranu....
Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio
hurikan Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i
selim se odavde. Gdje,ovaj put necu da vam kazem...





POVRATAK KUCI


1. RUJNA
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada,
uostalom. Ubjeđujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti
gdje cemo i kako cemo...
8. RUJNA
Potrošio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u
školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako
da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspješno
razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c,
zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od
ruke. Što li ce s nas biti.
24. RUJNA
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjizicu i da ima opet
jedan u opcini koji bi pogurao za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter.
Poslali pare za stan.
25. RUJNA
Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca
ne idu u školu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo
da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa
razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da
malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno
ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da
ne serem.
24. PROSINCA
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica,
bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me više gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeca,
mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo naše. Posljednja
noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, i ove što na njemu zive.
25. PROSINCA
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da
mi je docepati se aviona. Nalecem na Djeda Mraza u bermudama, šaljem ga u
neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane
vrece mlijeka u prahu ... kazu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu.
Ovo je vec prevršilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno
stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Miško!".
27. PROSINCA
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu
istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim
se, ja - tamo se ja više ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks,
kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze
treba da prode neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo
puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz
ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne
trebalo. Niko ne primjecuje.
31. PROSINCA
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za
Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali.
Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih
da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Sljecemo u Bec. Ah,
Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na
poseban izlaz.
1. SJECNJA
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj celiji. Gledam
novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio
maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida
joj se. Miriše. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja
od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj
poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintoš, Mekgulas, Meksiko sto ti ga
ja znam
6. SJECNJA
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok.
Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je korištena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa ideja o povratku. Carinik se smješka, policajci se smješkaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak
pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni
se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. SJECNJA
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno,
bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske
rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas
bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam
dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi
puše, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko da
jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao višak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri
sjedišta za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje išta
nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. SJECNJA
Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvijest pali. Al',
opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus
šofera je gori od onog vec lošeg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko
otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti
autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi
koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. SJECNJA
Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca,
neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki
švercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja
platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me
misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. SJECNJA
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na
konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina.
Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako
pretovaraju svijece i nešto se domundavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem
policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci
vide. Kaze, dobro došli kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih
zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice
tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam
na cisti zrak.
13. SJECNJA
Pokušavam prvi put da uđem u "svoj" stan.
14. SJECNJA
Vec nekoliko puta pokušavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim
opcinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za
iseljenje "stanara".
15. VELJACE
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "našem"
stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna
nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. VELJACE
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju
me, kazu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom
smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da
nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu
jedinicu, usput ubjedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na
To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan
prazan. Nigdje ništa. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi
ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.
28. VELJACE
Baš je nas svijet dobar. Sa prvog kata donose naše tepihe što su susjedi
cuvale šest godina. Neko na podvoznjaku našao naš televizor i otkupio od
jednog švercera. Sa smeca donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.
Sve polako dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa
mnom.Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. OZULJKA
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog
autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata pocela da šije kod jedne
fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevu, trebalo joj je
dosta da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo
dovoljno para da platimo dodatne satove djeci. Oni nisu još u školi, do
rujna. Sada su nam dali dobru šansu da polazu ove razrede što su zavrsili u
Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa
gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se
cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem
jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu
organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puše.
Puše pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. OZULJKA
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i
treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise
ni puškom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.